Ove su godine učenici osmih razreda odlučili obilježiti Dan zahvalnosti za plodove zemlje šetnjom prema Područnoj školi Sveti Matej. Nakon što je velečasni Nikola u školi blagoslovio kruh, peciva i kolače koje su donijela djeca, svaki je razred sa svojim razrednicima krenuo obići jedan dio gornjostubičkoga kraja.

Putem do Sv. Mateja djeca su mogla vidjeti i osjetiti sve ljepote jesenskoga krajolika…tople boje jesenskog lišća, rosne njive, miris zemlje koja polako kreće na zasluženo mirovanje, plodove šipka koji se crvene na zelenim poljima, kao da se srame što su ostali među zadnjima, zlatni kukuruz koji obećava topao, mekan i mirisan kruh… Ipak su najveća atrakcija cijelim putem bila sama djeca jer kuda god su prolazila, širila su smijeh i veselje pa su stariji ljudi redom izlazili iz svojih kuća, naslanjali se na svoje dvorišne ograde i komentirali kako je lijepo vidjeti toliku mladost na okupu… Razliku u godinama najbolje su osjetile njihove razrednice jer one nisu s takvom lakoćom osvajale strme i zavojite puteljke do Mateja kao što su to učinile lagane dječje nožice. Ipak, i djeci je trebala pokoja pauza na putu do odredišta. Tako su prvo stali kod Područne škole Hum Stubički na čijem je igralištu pala prva utakmica te su nestali prvi sendviči iz đačkih torbi. Nakon toga svoje prijatelje ugostio je Karlo P. pripremivši im osvježenje u obliku soka i grickalica, a pola sata nakon toga učenici su stigli do svog cilja. U kapeli sv. Mateja zahvalili su se za ono dobro što imaju te se pomolili za svoje najmilije. Potom su obišli Područnu školu Sveti Matej te se na koncu opustili, odmorili i poigrali na igralištu pored Vatrogasnog doma. Putem su dobili dva nova člana, psiće Flokija i Saru, koji su povremeno pokušali prekinuti napetu međurazrednu nogometnu utakmicu te možda i sami postići koji gol…

Vrijeme je preletjelo brzo, kao što to uvijek biva kad čovjek uživa. Bio je to dobar uvod u osunčan jesenski vikend koji je uslijedio.