U jutarnjim satima krenuli smo prema Novom Zagrebu na zakazanu kino projekciju "Hotel Transilvanija". Animirani film nas je zabavio i poučio da se ne trebamo bojati čudovišta jer su ona samo plod naše mašte i žive u našim strahovima koje trebamo prevladati. Nakon slobodnog vremena za ručak, nastavili smo prema Gornjem gradu. Usput su se neki od učenika okušali u ulozi turističkih vodiča. Pričali su nam zanimljivosti o gradu, vodili nas kroz prošlost i sadašnjost Zagreba, upoznavali s važnim osobama, spomenicima i legendama...

Razgledali smo Kaptol s katedralom, prošli tržnicom Dolac, "pozdravili"  Mariju Jurić-Zagorku. Zbog oblačnog i maglovitog vremena nismo znali koliko je sati na sunčanom satu u Tkalčićevoj ulici. Požurili smo dalje zamišljajući nekadašnji Krvavi most , zastali kod Kamenitih vrata, a zatim došli na Trg Svetog Marka i vidjeli zgradu Sabora i Vlade. Za nama su ostali Kula Lotrščak, Grički top (koji je odmah bio zanimljiv zbog priče o turskom napadu!), Galerija Klovićevi dvori, Državni hidrometeorološki zavod...I napokon smo stigli na naše odredište u Demetrovoj ulici 1 - Hrvatski prirodoslovni muzej. Ušavši u zgradu muzeja ušli smo i u daleku prošlost Zemlje. Kroz priče djelatnice upoznavali smo bića koja su živjela i žive na našem planetu. Začudio nas je podatak da su sve biljke i životinje u muzeju "prave" dakle da nisu replike (naročito slon i ogromni morski pas!). Nakon botaničke i zoološke zbirke na red je došao i mineraloško petrografski postav muzeja. Divili smo se ljepoti  pojedinih stijena i minerala;saznali kako i zašto nastaju dijamanti, što je to "lažno zlato"...Puni dojmova i novih znanja iz biologije, kemije, fizike i geografije krenuli smo prema Trgu bana Jelačića usput ponavljajući povijest i hrvatsku književnost. Odmorili smo se uz spomenik A.G. Matoša, napravili "milenijsku" fotografiju s Gornjeg grada i spustili se u gužvu glavnog trga. Nakon razgledavanja štandova, kupnje pokojeg suvenira i poziranja uz  Manduševac pogledom na sat shvatili smo da je vrijeme isteklo. Ostavili smo okićeni grad i puni blagdanskog duha krenuli put Gornje Stubice. Ah, kakvo lijepo Nikolinje....