Potresle su nas činjenice otisnute na pločicama unutar podrumskog hodnika na kojima je predstavljena kronologija događaja u bolnici od kolovoza do studenog 1991. godine. Na sam dan pada grada Vukovara svi ranjenici i osoblje odvedeno je iz bolnice i ubijeno na Ovčari, a neki od ljudi još uvijek se vode kao nestali. Nakon vukovarske bolnice, u pratnji vodiča otišli smo do crkve Sv. Filipa i Jakova i franjevačkog samostana gdje smo predali humanitarnu pomoć sakupljenu u tjednu prije putovanja. Gvardijan samostana bio je iskreno dirnut i začuđen količinom pomoći koju smo donijeli. Srdačno je zahvalio svim učenicima, roditeljima i učiteljima na velikodušnoj gesti prema Vukovarcima. U dvorani samostana pogledali smo dokumentarni film o stradanju grada i čuli priču o sudbini same crkve u ratu. Nakon obilaska crkve i pjevanja pjesme krenuli smo dalje. Sljedeće odredište bila je vojarna hrvatske vojske u Vukovaru. Uz pratnju bojnika koji nam je pričao o stanju oružanih snaga tijekom borbe za grad, razgledali smo oružje i bojna vozila. Put nas je vodio dalje do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata. Prolazeći gradom nismo mogli ne primijetiti zdanje vukovarskog vodotornja, koji je svojevrsni simbol stradanja grada i na kojem se tijekom opsade grada vijorila hrvatska zastava, baš kao i danas. Na groblju nas je dočekala voditeljica i ispričala nam simboliku bijelih križeva i spomenika „Zračni križ“. Zapalili smo svijeće, pomolili se i nastavili naše putovanje prema Spomen domu Ovčari, mjestu gdje su mučeni i ubijeni ranjenici i osoblje vukovarske bolnice, njih ukupno 200. Nakon obilaska hangara u kojem su zarobljenici bili držani, otišli smo do mjesta gdje su pogubljeni i bačeni jamu. Potreseni viđenim, krenuli smo natrag do centra grada i prošetali obalom Dunava do bijelog križa podignutog u spomen svim poginulim u Domovinskom ratu. Rečenica „Navik on živi ki zgine pošteno“ ispisana glagoljicom na bijelom bračkom kamenu uvijek će nas podsjećati na žrtvu grada Vukovara u obrani Hrvatske. Umorni i puni dojmova zadnji puta pogledali smo Dunav  i krenuli smo kućama pamteći grad heroj – Vukovar.

                                                                                      Marina Mikulec